Pokreće niz neugodnih i opasnih bolesti, usporava proces starenja, podržava sagorijevanje masti i održava nas u dobrom psihičkom i fizičkom stanju. Kako to sve postiže?

Zeleni čaj duguje većinu svojih zdravlju korisnih učinaka tvari poznatoj kao epigalokatehin galat (EGCG), koja je vrlo snažan i učinkovit antioksidans s protuupalnim učincima. Zbog njih konzumacija zelenog čaja se čini izuzetno obećavajućom kod pacijenata s Crohnovom bolešću i drugim upalnim bolestima crijeva. U posljednje vrijeme često se spominje i sposobnost EGCG-a da osigura potrebnu gustoću kostiju u okviru prevencije osteoporoze.

Izrazito u djelovanju zelenog čaja utječe i kofein, kao stimulans metabolizma i naše psihike. Za razliku od kave, zeleni čaj sadrži manje kofeina, čiji učinci su dodatno potkrijepljeni L-theaninom, aminokiselinom koja izaziva opuštanje, smanjuje tjeskobu, ali istovremeno pomaže s koncentracijom. Zbog toga imate mirnu, ali koncentriranu glavu – što više poželjeti!

Učinci potvrđeni studijama:

  • Redovito pijenje zelenog čaja smanjuje rizik za 64 % od ometanja kognitivnih funkcija kod srednjih i starijih osoba.
  • U kombinaciji s redovitom tjelesnom aktivnošću, stimulira zeleni čaj metaboličke procese i podržava sagorijevanje masti.
  • Konzumacija zelenog čaja smanjuje razinu markera karakterističnih za pacijente s Alzheimerovom bolešću, kod kojih još nije došlo do značajnog oštećenja kognitivnih funkcija.
  • Sastojci sadržani u zelenom čaju mogu djelovati protiv niza rizičnih faktora koji sudjeluju u razvoju srčanih bolesti.
  • Redovito pijenje sedam ili više šalica zelenog čaja dnevno smanjuje rizik od smrti za 62 %, čak i kod ljudi nakon infarkta.

Ukratko, tko pije zeleni čaj, ima veće šanse za duži život, a da pritom ne ugrožava njegovu kvalitetu.

Izvori: 

https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC7640442/

https://link.springer.com/article/10.1007/s11332-022-00955-8

https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/32804140/

https://www.sciencedirect.com/science/article/abs/pii/S0939475322002472

https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC7903984/